NOB Makedonije. Publikacija fotografija, dokumenata i karata sa prigodnim tekstom o narodnooslobodilačkoj borbi makedonskog naroda

Mihailo Apostolski, Jovan Popovski

 

IV. 1943.

 

  1. Razgaranje ustanka u Makedoniji

  2. Formiranje CK KPM

  3. Stvaranje operativnih zona

  4. Prespansko savetovanje

  5. Prve vojne jedinice

      - Davaj me, mila mamo, davaj me"
  6. Slobodne teritorije
  7. Odbrana slobodne teritorije
  8. Manifest Glavnog štaba
  9. Drugo zaseđanje AVNOJ-a
  9b. Slobodne i poluslobodne teritorije u periodu održavanja AVNOJ-a
      - Marš prve makedonsko-kosovske udarne brigade"

10. Stvaranje brigada

11. Prva Makedonsko-kosovska udarna brigada

12. Druga makedonska udarna brigada

13. Treća grupa bataljona

14. Fuštansko partijske savetovanje

15. Prvi kongres NOMSM

16. Dejstva u reonu Kožuva

 

 

PARTIZANSKA KOLONA

 

 

Narodnooslobodilačka borba u Makedoniji uzela je 1943. godine široke razmere. Postignuti su ogromni politički i vojni uspesi. U martu mesecu formiran je Centralni komitet Komunističke partije Makedonije, a odmah zatim otpočele su pripreme za formiranje antifašističkog sobranja narodnog oslobođenja Makedonije — ASNOM. U Jajcu je održano II zasedanje AVNOJ-a na kome su bili udareni temelji federativnog uređenja nove Jugoslavije. Makedonski narod je prvi put u svojoj istoriji dobio pravo na nacionalnu i socijalnu slobodu u bratskoj zajednici jugoslovenskih naroda.

 

Ove godine formiran je u Makedoniji veliki broj većih vojnih formacija — bataljona i brigada NOV i POJ, a zabeleženi su i krupni vojnički uspesi. Ove jedinice oslobodile su velika područja i stvorile više slobodnih teritorija na kojima se brzim tempom razvijala narodna revolucionarna vlast. Preko narodnooslobodilačkih odbora organizuje se intenzivan slobodan život i razvitak na ovim područjima. Zbog svega ovoga 1943. godina predstavlja period od posebnog istorijskog značaja za makedonski narod.

 

81

 

 

 

    1. Razgaranje ustanka u Makedoniji

 

 

SVETOZAR VUKMANOVIC — TEMPO

 

PISMO TITA UPUĆENO POKRAJINSKOM KOMITETU KP ZA MAKEDONIJU IG. I. 1943.

 

 

Narodnooslobodilačka borba u Makedoniji razvijala se u specifičnim uslovima. I pored tih okolnosti zabeleženi su vidni rezultati zahvaljujući opštim uspesima jugoslovenskih naroda i neposrednog angažovanja CK KPJ, a posebno druga Josipa Broza Tita, u rešavanju osnovnih i najtežih problema oružanog ustanka.

 

Vrhovni komandant NOV i POJ i CK KPJ, uviđajući politički značaj oružanih borbi makedonskog naroda, kao i strategijski značaj Makedonije i južne Srbije, a bez tehničke mogućnosti da direktno rukovodi ustankom u Makedoniji i južnoj Srbiji, upućuje Svetozara Vukmanovića Tempa, u svojstvu delegata Vrhovnog štaba NOV i POJ i CK KPJ sa posebnim ovlašćenjima. Svetozar Vukmanović Tempo, u februaru 1943. godine, stiže u Makedoniju.

 

Dolazak delegata Vrhovnog štaba NOV i POJ i CK KPJ u Makedoniju je od posebnog značaja za dalji razvitak narodnooslobodilačke borbe makedonskog naroda i za razvitak oružanih borbi u južnoj Srbiji. Drug Svetozar Vukmanović Tempo je svojim angažovanjem, s obzirom na ovlašćenja kojima je raspolagao i lična iskustva, u mnogome doprineo da narodnooslobodilačka borba u Makedoniji dobije nov kurs. Izvršena je prekretnica u načinu i formama oružane borbe.

 

U isto vreme, Svetozar Vukmanović Tempo, kao delegat CK KPJ, mnogo je doprineo da se konačno raščiste i likvidiraju oportunistički ostaci iz Šarlovog perioda.

 

Komplikovana situacija u Makedoniji, s obzirom na njen geopolitički položaj, kao i brz razvoj događaja nalagali su da se preduzmu nove organizacione mere u partijskoj organizaciji u cilju njenog većeg osamostali enj a, što bi u krajnjoj liniji još više ubrzalo i ojačalo razvoj oružanog ustanka. Uočavajući ovo, CK KPJ šalje druga Svetozara Vukmanovića Tempa u Makedoniju, pored ostalog i sa ovlašćenjima da formira CK KPM, što je izvršeno u Tetovu, marta 1943. godine.

 

82

 

 

 

    2. Formiranje CK KPM

 

LAZAR KOLIŠEVSKI

 

KUZMAN JOSIFOVSKI — PITU. STRAHIL GIGOV. MARA NACEVA. CVETKO UZUNOSKI

 

KUĆA U TETOVU U KOJOJ JE FORMIRAN CK KPM, 1943.

 

 

U prvi Centralni komitet KPM bili su izabrani: Lazar Koliševski, Kuzman Josifovski — Pitu, Strahil Gigov, Mara Naceva, Cvetko Uzunovski — Abaz i Bane Andrejev — Ronkata.

 

U toku narodnooslobodilačke borbe u ovaj centralni komitet kooptirani su i novi članovi.

 

Formiranje CK KPJ bilo je od ogromnog značaja za partijsku organizaciju Makedonije. Ovim su istrgnuti iz ruku reakcije i kontrarevolucionarnih elemenata i poslednji „argumenti“ da su tobož partijska organizacija u Makedoniji i narodnooslobodilačka borba bili slepo potčinjeni nekakvom „srpskom rukovodstvu“. Ovim su potkresani i koreni autonomističkim tendencijama. Formiranje CK KPM ubrzalo je proces osamostaljenja partijskog i političkog rukovodstva u Makedoniji, a jednovremeno imalo je snažnog odraza na mase. To je dovelo do brzog porasta i omasovljenja oružanog ustanka makedonskog naroda.

 

83

 

 

 

    3. Stvaranje operativnih zona

 

 

BORCI P. ODREDA „GOCE DELCEV“ I „DAME GRUEV“, EGEJSKA MAKEDONIJA, APRIL 1943.

 

BORCI KUMANOVSKOG PARTIZANSKOG ODREDA, 1943.

 

BORCI MAVROVSKO-KICEVSKOG P. ODREDA, S. IVANČIŠTA 1943.

 

 

Teška situacija u kojoj se našla većina partizanskih odreda pri kraju 1942. i početkom 1943. godine, nametnula je posebne zadatke PK KPJ za Makedoniju i Glavnom štabu Makedonije. Pre svega, trebalo je sačuvati odrede od uništavajućih udaraca okupatora. Uporedo sa ovim, preduzet je niz mera za jačanje borbenih dejstva u 1943. godini, sprovedene su vojničke i političke mere za formiranje novih partizanskih odreda. Izvršene su i izvesne kadrovske promene.

 

U proleće 1943. godine, po izvršenoj reorganizaciji Glavnog štaba Makedonije prema naredbi delegata Vrhovnog štaba Jugoslavije druga Svetozara Vukmanovića Tempa, organizovano je pet operativnih zona. Podela Makedonije na pet operativnih zona trebalo je da ubrza rasplamsavanje orušanog ustanka. Ova mera pokazala se u praksi kao veoma ispravna i korisna.

 

Glavni štab Makedonije, koji se do proleća 1943. godine, zajedno sa Pokrajinskim komitetom KPJ za Makedoniju, nalazio u Skopju, izašao je na teren — u zapadnu Makedoniju. Tada su i preduzete mnogobrojne mere za ubrzavanje i formiranje štabova operativnih zona, kao i za stvaranje novih partizanskih odreda.

 

U toku proleća — leta 1943. godine bili su formirani štabovi I, II, III i V operativne zone, dok štab IV operativne zone (istočna Makedonija) nije uspeo da se oformi zbog razbijanja bregalničkog partizanskog odreda. Štabovi zona razvili su veliku aktlivnost. Pored postojećih partizanskih odreda iz 1942. godine, oni su formirali i nove partizanske odrede, a jednovremeno su reorganizovali partizanske odrede iz 1942. godine.

 

U I operativnoj zoni, u aprilu je obnovljen mavrovski partizanski odred pod imenom partizanski odred ,.Korab“, koji je u jednom sudaru kod Novog Sela razbijen. Zatim jekruševski odred „Pitu Guli“, popunjen novim borcima, preimenovan u 1. mavrosko-kičevski odred, a nešto kasnije formiran je i 2. mavrovsko-kičevski partizanski odred.

 

84

 

 

BORCI P. O. „SAVA MIHAJLOV“, 1943.

 

FAKSIMIL ZIDNIH NOVINA P.O. „DOBRI DASKALOV"

 

 

U II operativnoj zoni, u proleće1943. godine, spajaju se partizanski odredi „Jane Sandanski“ i „Dame Gruev“, a kasnije se od dela odreda „Dame Gruev“ formira bitolski partizanski odred „Goce Delčev“.

 

U III operativnoj zoni, u proleće1943. godine, formirana su dva odreda: u Tikvešu partizanski odred „Dobri Daskalov“ i u đevđeliskom kraju partizanski odred „Sava Mihajlov“.

 

U IV operativnoj zoni formiran je bregalnički partizanski odred, koji je ubrzo, u sudaru sa bugarskom fašističkom policijom kod Vinice, bio razbijen.

 

U V operativnoj zoni, pored skopskog i šarplaninskog odreda, formiran je i kumanovski partizanski odred.

 

Kasnije, u toku leta, u Debarcima, Prespi i rejonu Debra, formirani su partizanski odredi „Prespa“,„ŠIavej“, „Malesija“ i drugi.

 

85

 

 

Podela Makedonije na operativne zone

 

86

 

 

 

    4. Prespansko savetovanje

 

 

PRESPANSKO PARTIJSKO SAVETOVANJE, OTEŠEVO 2. VIII. 1943.

 

 

Narodnooslobodilačka borba Makedonije razvijala se u prvoj polovini 1943. godine veoma brzo. Rejoni Kičeva, Debra, Bitola, Prespe, Kumanova i Tikveša postali su žarišta, odakle se oružana borba širila u sve krajeve Makedonije. Priliv novih boraca u partizanske odrede bio je svakog dana sve veći. Partizanske jedinice sticale su u sukobima sa okupatorom veliko borbeno iskustvo. Stvoreni su bili uslovi za proširenje i jačanje narodnih odbora kao organa narodne vlasti, a jednovremeno i za formiranje viših organa narodne vlasti. Novi zadaci bili su veoma obimni i odgovorni i tadašnji partizanski odredi sa svojom taktikom dejstva više kao teritorijalne jedinice nisu mogli da ih realizuju.

 

Na oslobođenoj teritoriji Prespe, u rejonu Oteševa, CK KPM održao je partijsko savetovanje, 2. avgusta 1943. godine, kome je prisustvovao i član CK KPJ, delegat Vrhovnog štaba, drug Svetozar Vukmanović Tempo. Na ovom savetovanju, CK KPM doneo je istorijske odluke, koje su od velikog značaja za dalji razvitak oružane borbe protiv fašističkih okupatora i domaćih izdajnika u Makedoniji.

 

Posle svestranog analiziranja situacije u kojoj se nalazila Makedonija, CK KPM je odlučio da se stvore regularne vojne jedinice, koje će biti sposobne za borbena dejstva u širim razmerima i za preduzimanje većih i obimnijih akcija. Zatim, odlučeno je da se upornije i sa jačim tempom radi na proširenju mreže narodnooslobodilačkih odbora, a istovremeno da se otpočne i sa pripremama za sazivanje i konstituisanje najvišeg državnog i predstavničkog tela — Antifašističkog sobranja narodnog oslobođenja Makedonije (ASNOM). Na savetovanju je odlučeno da se pojača rad svih partijskih komiteta. Najzad, partijskim organizacijama postavljen je i zadatak da vode oštru borbu protiv separatističkih tendencija.

 

87

 

 

 

    5. Prve vojne jedinice

 

 

FORMIRANJE BATALJONA „MIRČE ACEV“, SLAVEJ PLANINA, 18. VIII. 1943.

 

BORCI BATALJONA „ORCE NIKOLOV“, KOZJAK PLANINA 1943.

 

 

Ubrzo posle prespanskog savetovanja, CK KPM pristupio je izvršavanju postavljenih zadataka. Šestnaest dana posle savetovanja, 18. avgusta 1943. godine, na mestu zvano Slavej, na Karaorman planini, formirana je prva makedonska vojna jedinica narodnooslobodilačke borbe — bataljon „Mirče Acev“.

 

88

 

 

 

DAVAJ ME, MILA MAMO, DAVAJ ME

 

 

Davaj me, mila mamo, davaj me

Za sto me srce, mamo, trgnalo:

Mlada partizanka da stanam,

Kozjak planina da idam

Karfoš vojvoda da viđam.

Puškomitrolezot da nosam,

Kleti fašisti da kosam.

 

Partizanska pesma

 


 

 

FORMIRANJE BATALJONA „STRAŠO PINDŽUR“, KAJMAKČALAN 24.IX.1943.

 

BATALJON „STIV NAUMOV“ U POKRETU, PRESPA 1943.

 

 

Na planini Kožuv je, 24. septembra 1943. godine, u sastavu operativne zone, formiran bataljon „Strašo Pindžur“. Krajem septembra 1943. godine formiran jedebarski omladinski bataljon. U rejonu III operativne zone formiran je 3. oktobra 1943. godine još jedan bataljon. U Prespi se 11. novembra 1943. godine formira bitolsko-prespanski bataljon „Stiv Naumov“, a 1. decembra 1943. godine kumanovski bataljon „Orce Nikolov“. Ovo jasno pokazuje da su se u celoj Makedoniji počele formirati vojne jedinice sposobne za šire akcije. Ističemo da je u zapadnoj Makedoniji, od avgusta do kraja novembra 1943. godine, bio formiran znatan broj bataljona (ovo će biti kasnije izneto).

 

Koliko su bile dalekovidne odluke prespanskog savetovanja o formiranju većih vojnih jedinica nedvosmisleno nam potvrđuju događaji i aktivnosti koje su se posle ovoga odigrale u svim operativnim zonama. Ovo je naročito došlo do izražaja prilikom kapitulacije fašističke Italije. Jedinice NOV i POJ u Makedoniji oslobodile su 10. septembra 1943. godine Debar, a bataljon „Mirče Acev“ oslobodio je 11. septembra 1943. godine Kičevo. Istih dana bitolsko-prespanski partizanski odred oslobodio je Ljubojno sa okolnim selima.

 

Pri oslobođenju svih ovih mesta razoružan je veći broj jedinica italijanske divizije „firence“. Ovom prilikom zaplenjene su velike količine oružja, municije, opreme i drugog raznovrsnog vojnog materijala i hrane.

 

89

 

 

PARTIZANSKE JEDINICE NA POLOŽAJU, 1943.

 

BATALJON „MIRČE ACEV“ KROZ DEBARCA, 1943,

 

 

Priliv novih boraca iz svih krajeva Makedonije, pa i iz onih gde oružane borbe nisu bile razvijene ili su bile privremeno ugušene, omogućavao je u svim operativnim zonama da se sa većom brzinom formiraju novi bataljoni, pa i veće vojne formacije. U drugoj polovini oktobra i prvoj polovini novembra 1943. godine u Makedoniji dejstvuju sledeće vojne i partizanske jedinice:

 

90

 

 

DEBAR, U KOME JE RAZORUŽANA ITALIJANSKA DIVIZIJA „FIRENCE“, 1943.

 

PANORAMA DEBARCA, SLOBODNA TERITORIJA 1943.

 

 

a) Pod neposrednom komandom Glavnog štaba Makedonije:

 

— prva grupa bataljona, sastavljena od dva makedonska bataljona i jedne prateće čete;

— druga grupa bataljona, sastavljena od dva kosovska bataljona i jedne prateće čete;

— debarski omladinski bataljon;

— šiptarsko-kičevski bataljon;

— bataljon topova 47 mm.

 

b) U sastavu I operativne zone (rejon Mavrovo — Kičevo) :

— kičevski bataljon;

— mavrovski bataljon i

— bataljon „Kopačka“.

 

v) U sastavu II operativne zone (Debar, rejon Debra, Debarca, Prespe i Struge):

— bataljon „Stefan Naumov“ u Prespi;

— partizanski odred „ŠIavej“, u rejonu Botuna i

— partizanski odredi u Malesiji i Drimkolu.

 

g) U sastavu III operativne zone (rejon planine Kožuv i Tikveš):

— Prvi bataljon „Strašo Pindžur“;

— drugi bataljon.

 

d) U sastavu V operativne zone (rejon planine Kozjak):

— kumanovski partizanski odred;

— skopski partizanski odred i

— šarplaninski partizanski odred.

 

Štabovi zona i reorganizovani i novoformirani partizanski odredi i vojne jedinice — bataljoni razvili su veliku aktivnost. Oni su svojim borbenim dejstvima postigli značajne uspehe, što je omogućilo da se stvore dosta velike slobodne teritorije u svim zonama, osim u IV operativnoj zoni (istočna Makedonija).

 

Na karti su obeležene slobodne teritorije u Makedoniji, koje su držale jedinice pojedinih operativnih zona u avgustu 1943. godine.

 

Kao što se na karti može videti, slobodna teritorija na Kozjaku je tesno povezana sa slobodnom teritorij om u južnom Pomoravlju. Još od 1941. godine, severno od komunikacije: Vranje — Kriva Feja — Bosiljgrad nalazi se slobodna teritorija sa centrom Crna Trava.

 

Slobodna teritorija na planini Kožuv i u rejonu Prespe bila je povezana sa slobodnom teritorij om u Egejskoj Makedoniji (Grčka) koju su držale jedinice grčkog pokreta otpora. U ovom rejonu bila je uspostavljena međusobna tesna saradnja.

 

U zapadnoj Makedoniji u ovom periodu postojale su dve slobodne teritorije, razdvojene italijanskim posadama i garnizonima u Kičevu i Debru. Severna slobodna teritorija obuhvatala je naselja na Bistri planini i Vlainici, a južna je obuhvatala naselja u Debarcama i na planinama Stogovo i Karaorman.

 

Na Šar-planini, uz veoma velike napore, šar-planinski partizanski odred održavao je jednu relativno malu slobodnu teritoriju, koja je služila kao baza za prikupljanje novih boraca sa Kosova i Metohije i iz Makedonije.

 

Slobodne teritorije formirane pre kapitulacije fašističke Italije, potvrđuju da je polet oružanog ustanka makedonskog naroda bio snažan. U isto vreme, one potvrđuju da je postojala veoma tesna saradnja koja je na severnim granicama uspostavljena sa oružanim ustankom u južnoj Srbiji, na Šar-planini sa oružanim borbama na Kosovu i Metohiji, a na zapadnim i južnim granicama Makedonije sa oslobodilačkim pokretom grčkog i albanskog naroda.

 

91

 

 

Slobodne teritorije u Makedoniji augusta 1943.

 

92

 

 

 

    6. Slobodne teritorije

 

 

MITING NA SLOBODNOJ TERITORIJI, 1943.

 

ITALIJANSKI FASISTI POLAŽU ORUŽJE, 1943.

 

 

Fašistička Italija kapitulirala je 8. septembra 1943. godine. Od 15 italijanskih divizija, koliko ih je dejstvovalo u Jugoslaviji, jedinice NOV i POJ razoružale su 11 divizija. Partizanske jedinice u Makedoniji razoružale su veći deo jedinica italijanske divizije „Firence“ i to: đebarski garnizon u Debru, kičevski garnizon na Jami, gostivarski garnizon na Vlainici, a italijanske jedinice u Prespi razoružane su u selu Ljubojno (Prespa). Italijanske jedinice tetovskog i struškog garnizona razoružali su Nemci.

 

Posle kapitulacije fašističke Italije, slobodna teritorija u zapadnoj Makedoniji proširena je od Buko vika (južno od Gostivara) do Botuna (severno od Struge i Ohrida) i imala je dva slobodna grada — Kičevo i Debar.

 

„ . . . Razoružanje italijanskih jedinica omogućilo je“, rekao je drug Tito „ne samo da popunimo i naoružamo jedinice koje smo tada imali, već da stvorimo više novih divizija i odreda . .

 

93

 

 

PARADA PARTIZANSKIH JEDINICA U OSLOBOĐENOM KIČEVU, SEPTEMBRA 1943.

 

DOČEK OSLOBODILACA U KIČEVU, SEPTEMBRA 1943.

 

 

Bataljon „Mirče Acev“ oslobodio je, 11. septembra 1943. godine, Kičevo. Tom prilikom bio je zarobljen italijanski fašistički garnizon i zapljenjene su velike količine oružja i raznovrsne vojne opreme. Makedonske partizanske jedinice, zajedno sa stanovništvom ovog kraja, radosno su proslavili ovaj istorijski događaj, koji je dao novi podstrek da se istra je u neravnoj borbi do konačne pobede nad neprijateljem.

 

* * *

 

Velika slobodna teritorija, koju su stvorile makedonske jedinice NOV i POJ u zapadnoj Makedoniji posle oslobođenja Kičeva, Debra i Debarca u septembru 1943. godine, bila je od izvanredno velikog političkog i vojničkog značaja.

 

94

 

 

MITING U OSLOBOĐENOM KIČEVU, SEPTEMBRA 1943.

 

IZVEŠTAJ OD ILIJE TOPALOSKOG O BORBAMA KOD DEBRA 31. IX. 1943.

 

 

Postojanje slobodne teritorije u zapadnoj Makedoniji sa mnogo elemenata jedne na pomolu nove i slobodne države, pozitivno se odrazilo na široke narodne mase u celoj Makedoniji. Pored ostalog, ovo je omogućilo velikom broju novih boraca da dođu ne samo na slobodnu teritoriju u zapadnoj Makedoniji već i na druge slobodne teritorije u rejonu planine Kožuv, Prespe i kumanovskog kraja.

 

U oslobođenom Kičevu održan je miting kome je prisustvovao veliki broj Makedonaca i Šiptara iz cele zapadne Makedonije. Na mitingu je istupilo više političkih ličnosti Makedonaca i Šiptara, kao i delegat Vrhovnog štaba NOV i POJ i CK KPJ drug Svetozar Vukmanović Tempo. U govorima na mitingu istaknuti su ciljevi oružane borbe jugoslovenskih naroda, koju su oni vodili pod rukovodstvom Komunističke partije Jugoslavije.

 

Na ovom mitingu učestvovali su predstavnici svih narodnosti iz zapadne Makedonije. Na mitingu je manifesto vano bratstvo i jedinstvo makedonskog i žiptarskog stanovništva u borbi protiv fašističkih okupatora i njihovih domaćih saradnika.

 

95

 

 

DELEGATI NARODNO-OSLOBODILAČKOG ODBORA ZA KIČEVSKI SREZ, S. VRANEŠNICA 1943.

 

UČESNICI SEMINARA ZA KULTURNO-PROSVETNI RAD NA OSLOBOĐENOJ TERITORIJI, 1943.

 

 

Život na slobodnoj teritoriji u zapadnoj Makedoniji 1943. godine i aktivnost društveno-političkih organa i organizacija, kao i rad narodnooslobodilačkih odbora, razvijali su se u saglasnosti sa zadacima i karakterom narodnooslobodilačke borbe. U selima i gradovima brzim tempom razvijala se i rasla aktivnost u svim oblastima života.

 

96

 

 

ILINDENCI, ČLANOVI NARODNOOSLOBODILACKIH ODBORA, DEBARCA 1943.

OPISMENJAVANJE STANOVNIŠTVA NA SLOBODNOJ TERITORIJI U ZAPADNOJ MAKEDONIJI, 1943.

 

NARODNOOSLOBODILACKI ODBORI PRIKUPLJAJU HRANU

 

 

Politički život narodnih masa razvijao se preko partijskih i skojevskih organizacija, narodne omladine, AFŽ i drugih društvenih i političkih organizacija.

 

Prvi put se otvaraju škole na maternjem makedonskom jeziku. Istovremeno organizuju se i kursevi za opismenjivanje stanovništva. U početku je bilo 10 škola, u kojima se nastava obavljala na makedonskom jeziku. Njihovi posetioci bili su i mala deca i odrasli. Školama je rukovodio školski inspektor Glavnog štaba Makedonije. Narodnooslobodilački odredi neumorno su radili na stabilizovanju i razvijanju privrednog života i organizaciji snabdevanja stanovništva najnužnijom industrijskom i prehranbenom robom. Oni su rešavali i mnogobrojne probleme koji su se pojavljivali između pojedinaca ili su bili nasleđeni od starih režima.

 

97

 

 

 

KULTURNE MANIFESTACIJE NA SLOBODNIM TERITORIJAMA, 1943.

 

 

Vojne teritorijalne komande pripremale su stanovništvo za buduće borbe i za odbranu slobodne teritorije. Komande mesta i njihove jedinice obučavale su omladince koji su se dobrovoljno javljali u jedinice. One su organizovale izradu odeće i obuće i prikupljale hranu i raznovrsnu vojnu opremu.

 

Čitav narod na oslobođenoj teritoriji, na jedan ili drugi način, bio je uključen u narodnooslobodilačku borbu. Stariji ljudi, koji nisu bili sposobni za vojne ili partizanske jedinice, bili su aktivni članovi narodnooslobodilačkih odbora. Ali, u kritičnim momentima i oni su, zajedno sa svojim sinovima i unucima, stupali u borbu protiv fašista da bi odbranili svoju slobodnu teritoriju. Sve funkcije izvršavane se sa oružjem u ruci — da bi uvek bili spremni za odbranu slobodne teritorije.

 

98

 

 

 

MASOVNI MITINZI NA SLOBODNOJ TERITORIJI U ZAPADNOJ MAKEDONIJI, 1943.

 

 

Na slobodnoj teritoriji održavane su mnogobrojne kulturno-zabavne priredbe (istupale su dramske, folklorne i druge grupe). Ove priredbe su najčešće bile prikazivane na otvorenom mestu, na improvizovanim scenama. Makedonci i Šiptari, omladinci i stariji, masovno su prisustvovali ovim manifestacijama.

 

Narod na slobodnoj teritoriji u zapadnoj Makedoniji vodio je žestoke borbe protiv okupatora. Ali, u isto vreme on se na mnogobrojnim kulturno-zabavnim manifestacijama uzdizao i kulturno i politički. Ove manifestacije su podizale borbenost naroda, davale mu nove snage da izdrži u teškoj i dugotrajnoj borbi za oslobođenje.

 

99

 

 

FAKSIMIL DOKUMENATA NA SLOBODNOJ TERITORIJI U ZAPADNOJ MAKEDONIJI, 1943.

 

 

Nova narodnooslobodilačka vlast uvela je i najnužniju administraciju neophodnu za organizovan život. Za sve ono što je bilo uzeto od stanovništva za potrebe narodnooslobodilačke borbe izdavane su potvrde, preko kojih se posle oslobođenja mogla izvršiti naplata. One su jednovremeno bile i priznanje za pomaganje narodnooslobodilačke borbe.

 

Život na oslobođenoj teritoriji u zapadnoj Makedoniji bio je veoma raznovrstan i obuhvatao je mnogobrojne oblasti.

 

100

 

 

 

PARTIZANSKI VOZ, 1943.

 

 

Pre kapitulacije fašističke Italije, železnička pruga Gostivar — Kičevo — Ohrid bila je objekat napada partizanskih odreda koji su dejstvovali u ovim rejonima. Međutim, posle kapitulacije fašističke italijanske vojske i stvaranjem prilično velike slobodne teritorije u zapadnoj Makedoniji, ova železnička pruga osposobljena je i upotrebljavana na deonici između Kičeva i sela Botuna za prevoz raznovrsne robe, putnika i partizanskih jedinica.

 

Prugu su koristile komande mesta u Kičevu i Debarcima. Na železničkim stanicama postojale su komande železničkih stanica. Ceo železnički personal je bio mobilisan i postavljen na odgovarajuća radna mesta. On se starao o ispravnosti pruge i železničkog parka, ali je jednovremeno imao zadatak da u slučaju potrebe brzo poruši prugu i razori vozni park.

 

101

 

 

NA SLOBODNOJ TERITORIJI KUMANOVSKOG KRAJA, 1943.

 

SKUPLJANJE HRANE NA SLOBODNOJ TERITORIJI KUMANOVSKOG KRAJA. 1943.

 

 

Iznoseći neke momente iz života na slobodnoj teritoriji u zapadnoj Makedoniji, naglašavamo da se veoma intenzivan politički i društveni život razvijao i na ostalim slobodnim teritorij ama. Ovaj intenzitet društveno-političkog života bio je glavno sredstvo da se u teškim danima rata održi visoki moral stanovništva kako bi ono istrajalo u neravnoj borbi protiv fašističkih zavojevača.

 

Posle kapitulacije fašističke Italije, septembra 1943. godine, u zapadnoj Makedoniji stvorena je velika slobodna teritorija sa dva slobodna grada — Kičevo i Debar. U njima su organizovani i radili razni organi i organizacije narodnooslobodilačke borbe i revolucije.

 

Kao što se vidi na karti, na slobodnoj teritoriji u zapadnoj Makedoniji bili su razmešteni CK KPM i Glavni štab Makedonije, u tom periodu najviša vojna i politička rukovodstva narodnooslobodilačke borbe Makedonije. Pored ovih organa, na slobodnoj teritoriji dejstvovali su dva oblasna, četiri sreska i više opštinskih komiteta KPM. Zatim, bili, su organizovani i u potpunosti funkcionisali četiri sreska odbora, jedan oblasni i više opštinskih narodnooslobodilačkih odbora.

 

Na ovoj teritoriji počele su rad i prve škole na makedonskom jeziku. U ovom periodu bilo je deset takvih škola.

 

Osim jedinica pod neposrednom komandom Glavnog štaba Makedonije (na karti su ucrtani na položajima kod Buko vika i Kičeva) koje su služile za izvršavanje većih operativnih zadataka, slobodnu teritoriju u oktobru i prvih dana novembra 1943. godine obezbeđivali su partizanski odredi: (1) Slavej; (2) Malesija; (3) Mavrovo; (4) Kopačka; (5) Drimkol; (6) Bataljon Kičevo i tri komande mesta sa nizom jedinica za teritorijalnu službu.

 

Na oslobođenoj teritoriji, pored brojnih aktivnosti iz društvenog i političkog života, održan je i prvi „sobir‘‘ sveštenika pravoslavne vere iz Makedonije. Ovaj „sobir“ predstavlja prvi početak stvaranja makedonske pravoslavne crkve. Na saboru su se sveštenici izjasnili za narodnooslobodilačku borbu i stavili se na raspolaganje Glavnom štabu Makedonije.

 

102

 

 

Organi na slobodnoj teritoriji u zapadnoj Makedoniji

 

103

 

 

 

    7. Odbrana slobodne teritorije

 

 

U ODBRANI SLOBODNE TERITORIJE U ZAPADNOJ MAKEDONIJI, 1943.

 

ILINDENCI U ODBRANI SLOBODNE TERITORIJE (FAKSIMIL), 1943.

 

 

Slobodnu teritoriju u zapadnoj Makedoniji, zajedno sa jedinicama NOV i PO Makedonije, branio je ceo narod, i to ili neposrednim učešćem u samim borbama ili snabdevanjem jedinica, zatim rušenjem puteva, obavljanjem kurirske službe, i td.

 

Kad je bila u pitanju odbrana slobodne teritorije, jedinice NOV i POJ i narod bili su, u pravom smislu reči, svi na okupu, sa podjednakom žestinom se borili, svako je vršio one funkcije koje je najbolje mogao i koje su u datom momentu bile najkorisnije.

 

Kolika je bila spremnost naroda da sa svojim hrabrim borcima brani na život i smrt svoju teritoriju pokazuje i primer grupe starih „ilindenaca“ iz Debarca. Oni su se u najvećem jeku borbe dobrovoljno, u pravom smislu reči, organizovali u jednu borbenu četu i 6. oktobra 1943. godine stigli na odbrambene položaje na Preseki i stavili se na raspolaganje Glavnom štabu Makedonije. U tom momentu ova četa predstavljala je jednu rezervu Glavnog štaba, ali je i ona nešto kasnije morala biti uključena u borbe.

 

104

 

 

* * *

 

Odbrana slobodne teritorije u zapadnoj Makedoniji

 

 

Borbe u rejonu Kičeva za odbranu slobodne teritorije prikazane su u najkraćim crtama na karti. Međutim, jednovremeno sa ovim, veoma žestoke borbe razvijale su se i u rejonu Debra, koje iz tehničkih razloga nisu prikazane na karti.

 

Nemci, potpomognuti balističkim formacijama, nastojali su da se probiju iz Gosti var a prema Kičevu i Debru, Ohridu i Strugi, sa ciljem da uspostave redovne komunikacione veze od Skopja ka južnoj Albaniji i severozapadnim delovima Grčke. Ove borbe trajale su, sa malim prekidima, od oslobođenja Kičeva i Debra u mesecu septembru pa sve do 5. decembra 1943. godine. Najžešće i najduže bile su borbe za odbranu Kičeva i Debra i Debarca, zatim borbe za ponovno zauzimanje Kičeva i borbe u toku poznate VI nemačke ofanzive.

 

U borbama za odbranu Kičeva i Debarca (prikazane na karti), koje su bez prekida trajale 14 dana, posebno treba istaći, po svojoj žestini, borbe na Bukoviku 1. oktobra 1943. godine, zatim borbe u Kičevu 2. oktobra 1943. godine, kod sela Izvor 5. oktobra 1943. godine, kod sela Klenoec 6. oktobra 1943. godine, kao i neke druge koje su se vodile do 14. oktobra 1943. godine.

 

Jedinice Glavnog štaba Makedonije, posle kratkog predaha od prethodnih borbi, 1. novembra 1943. godine iznenada su napale nemački garnizon u Kičevu i u teškim borbama protiv nemačkih jedinica i balističkih oružanih formacija ponovo oslobodile ovaj grad. Borbe su produžene u pravcu Gostivara i u neposrednoj okolini Kičeva. Jedinice NOV i POJ u Makedoniji, vodeći neprestanu borbu, izbile su na Bukovik. Nemci su prikupili nove jedinice iz Tetova, Gostivara i Skopja i sa ovima su preduzeli ofanzivna dejstva za povratak Kičeva. Posle oštrih borbi, koje su trajale od 1. do 9. novembra 1943. godine, oni uspevaju da ponovo okupiraju Kičevo, izbijaju na prilaze kod Debarca i pojavljuju se u blizini Debra.

 

105

 

 

 

ENGLESKE VOJNE MISIJE PRI GL. ŠTABU NOV I POJ MAKEDONIJE, 1943.

 

 

Narastanje narodnooslobodilačke borbe u Makedoniji uočili su i saveznici. U saglasnosti sa Vrhovnim štabom NOV i POJ Jugoslavije, engleska komanda u Kairu, sagledavši sav značaj borbe makedonskog naroda u neposrednoj pozadini nemačke armijske grupe „E“, koja je bila raspoređena za odbranu ostrva i obale Grčke, poslala je još pre kapitulacije fašističke Italije u Glavni štab Makedonije svoju vojnu misiju. Na čelu ove misije stajao je major Džordž Kvanj. Ona je imala zadatak da snabdeva jedinice NOV i POJ u Makedoniji opremom, oružjem i municijom, a ponekad i hranom.

 

Engleska vojna misija organizovala je aerodrom kod mesta Slavej u Debarcama, gde je otpočela sa primanjem vojne pomoći za makedonske partizanske i vojne jedinice.

 

Kasnije, ovakve vojne misije pristižu u rejon planine Kožuv i na kumanovsko-vranjski teren, na planinu Kozjak.

 

U 1944. godini engleske vojne misije nalazile su se pri svim štabovima operativnih zona i pri Glavnom štabu Makedonije. Svakako, ovde treba istaći veliku savesnost i požrtvovanost članova misija, koji su uspevali da obezbede prijem ratnog materijala, čak i u toku samih borbi.

 

U julu 1944. godine, u Glavni štab Makedonije stigla je američka vojna misija, a pri kraju novembra 1944. godine i sovjetska.

 

106

 

 

 

    8. Manifest Glavnog štaba

 

 

MANIFEST GL. ŠTABA NOV I POJ MAKEDONIJE, 1943. (FAKSIMILI)

 

 

Manifest Glavnog štaba Makedonije objavljen je oktobra 1943. godine na slobodnoj teritoriji u zapadnoj Makedoniji. On se pojavio u trenutku kada je narodu trebalo jasno i nedvosmisleno izneti ciljeve narodnooslobodilačke borbe, ko učestvuje u njoj, ko njome rukovodi, odnosno koja je politička organizacija na čelu te borbe.

 

U ovom manifestu Glavnog štaba Makedonije iznete su osnovne linije oružane borbe makedonskog naroda. U njemu je podvučeno da se makedonski narod bori za svoje nacionalno, socijalno, ekonomsko i kulturno oslobođenje. Istaknuto je i to da se makedonski narod digao na ustanak zajedno sa ostalim narodima Jugoslavije pod rukovodstvom KPJ. Isto tako, izneto je da borbu makedonskog naroda pomažu njegovi saveznici (SSSR, SAD i Velika Britanija), kao i to da se ova borba vodi i za prijateljstvo sa susednim bugarskim, grčkim i albanskim narodima.

 

U manifestu se posebno podvlači da se oružani ustanak u Makedoniji vodi za složan i zajednički život Makedonaca, Šiptara, Turaka, Vlaha i niza drugih narodnosti, koji vekovima zajednički žive na tlu Makedonije.

 

Manifest je u svojoj krajnjoj liniji imao programski karakter.

 

107

 

 

FAKSIMILI MANIFESTA GLAVNOG ŠTABA NOV I POJ MAKEDONIJE 1943.

 

 

Manifest Glavnog štaba Makedonije imao je širok odjek među radnim masama i uopšte kod celog makedonskog naroda. On je odigrao veliku mobilizatorsku ulogu u tadašnjem periodu. Snagu manifesta, čije su postavke našle potvrdu i u rešenjima drugog zasedanja AVNOJ-a, osetili su i okupatori (naročito bugarski okupatori), kao i reakcionarni elementi VMRO — vančevisti, Škatrova, Đuzelova i drugi, što ih je i navelo na preduzimanje niza političkih mera da bi odvojili makedonski narod od narodnooslobodilačke borbe. Okupatori su jednovremeno pojačali i teror nad stanovništvom.

 

108

 

 

 

 

Manifest Glavnog štaba Makedonije i odluke AVNOJ-a pobudili su i CK BRP (k) da u decembru 1943. godine preko Otečestvenog fronta izda jednu deklaraciju u kojoj se osporava pravo makedonskom narodu na samoopredeljenje i uključivanje u zajednicu jugoslovenskih naroda. Ova deklaracija je dokumenat koji govori da rukovodstvo ondašnjeg Otečestvenog fronta Bugarske nije poznavalo ni situaciju u Makedoniji, ni političke težnje makedonskog naroda za nacionalno oslobođenje, ali jednovremeno i za federaciju sa južnoslovenskim, pa i balkanskim narodima.

 

109

 

 

 

    9. Drugo zasedanje AVNOJ-a

 

 

JAJCE, GDE JE ODRŽANO II ZASEDANJE AVNOJ-a

 

 

Posle razbijanja IV i V neprijateljske ofanzive, posle slavnih borbi na Sutješci, oružane borbe jugoslovenskih naroda širile su se velikom brzinom. Leta 1943. godine nije postojalo nijedno parče zemlje gde se nisu vodile borbe. Cela Jugoslavija bila je u revolucionarnom plamenu. U Hitlerovoj „evropskoj tvrđavi“, jedna okupirana zemlja revolucijom se oslobađala od fašističkih kandži. Rađala se nova država Jugoslavije sa ravnopravnim odnosima svih naroda koji žive u njoj.

 

Kapitulacija Italije bila je od veoma velikog značaja, jer je jedan od Hitlerovih saveznika bio izbačen iz borbenog stroja. Neuspesi Nemaca na istočnom frontu, kao i iskrcavanje saveznika u Italiji, još više su pojačali značaj Balkana u Hitlerovim strategijskim i ekonomskim planovima. Međutim, u ovim planovima moralo se računati sa Jugoslavijom koja je predstavljala posebno ratište na Balkanu.

 

Nemačka vrhovna komanda je, da bi na frontovima ispunila praznine nastale kapitulacijom fašističke Italije, bila prinuđena da sa istočnog fronta i iz Evrope povuče neke jedinice. Oko 10 divizija upućeno je u Italiju za borbu protiv iskrcanih anglo-američkih armija. U Jugoslaviji su reorganizovali svoju 2. oklopnu armiju, a jednovremeno sa ovom iz sastava 14. armije uputili su u Jugoslaviju 2. oklopni SS korpus „hauzer“, a kasnije i neke druge jedinice.

 

110

 

 

JOSIP BROZ TITO PODNOSI REFERAT NA II ZASEDANJU AVNOJ-a

 

MOŠA PIJADE OBRAZLAŽE ODLUKE II ZASEDANJA AVNOJ-a

 

 

U jeku borbi, kako je to uvek bivalo u toku narodnooslobodilačke borbe u malom bosanskom gradu Jajcu, 29. novembra 1943. godine, održano je istorijsko II zasedanje Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ).

 

Za ovo zasedanje bilo je izabrano 270 većnika — delegata i 146 zamenika većnika. Izabrani delegati iz svih krajeva Jugoslavije prisustvovali su zasedanju, osim delegata iz Makedonije, koji zbog nemačke VI ofanzive nisu bili u mogućnosti da dođu u Jajce. Preko radioveze između Vrhovnog štaba NOV i POJ i Glavnog štaba Makedonije praćen je rad II zasedanja AVNOJ-a.

 

Drugo zasedanje AVNOJ-a održavalo se u uslovima širokog i masovnog rasplamsavanja oružanog ustanka jugoslovenskih naroda. U ovom periodu bili su postignuti veliki politički i vojni uspesi u borboma protiv okupatora. U ovoj neravnoj borbi, započetoj 1941. godine, snažno su bili izraženi volja i jedinstvo jugoslo venskih naroda za nov zajednički život. Ovo jedinstvo bilo je rezultat jasne, uporne i dosledne politike CK KPJ, u kojoj su svi narodi Jugoslavije našli garanti ju za ispunjenje svojih vekovnih želja, težnji i ideala. Ova politika čvrsto je ujedinila narode Jugoslavije u borbi protiv fašističkih porobljivača i njihovih domaćih slugu.

 

111

 

 


ODLUKA II ZASEDANJA AVNOJ-a ZA FEDERATIVNO UREĐENJE JUGOSLAVIJE (FAKSIMIL)

 

 

Drugo zasedanjeAVNOJ-a, koje je doneio značajne i presudne odluke za dalji razvoj državnog uređenja i odnosa između naroda Jugoslavije, imalo je veliki politički odjek kod svih jugoslovenskih naroda, kao i u međunarodnoj javnosti. Rešenja II zasedanja AVNOJ-a imala su odgovarajući, pobedonosni odraz i na okupatora, koji je u ovim odlukama gledao porast i jačanje narodnooslobodilačke borbe i svoju nemoć da ovo spreči.

 

Odluke II zasedanjaAVNOJ-a u Jajcu praktično su potvrdile doslednost politike KPJ u marksističkom reša van ju nacionalnog pitanja naroda Jugoslavije. U istoriji makedonskog naroda, KPJ bila je jedina koja je priznavala postojanje makedonske nacije i dugo godina uporno se borila za ostvarenje njenih prava. Odlukama II zasedanja AVNOJ-a makedonski narod je prvi put u svojoj istorij i dobio pravo, na svoje postojanje. Makedonija je postala jedna od federativnih jedinica Demokratske Federativne Jugoslavije (sada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije). Odluke u Jajcu pozdravili su i primili sa velikom radošću i oduševljenjem široke mase makedonskog naroda.

 

Odluke donete u Jajcu silno su odjeknule u ćelom svetu. Među značajnije odluke spadaju:

 

a) Odluka za federativno uređenje Jugoslavije;

 

112

 

 


FAKSIMILI ODLUKA II ZASEDANJA AVNOJ-a

 

DIMITAR VLAHOV, ISTAKNUTI MAKEDONSKI REVOLUCIONAR, NA II ZASEDANJU IZABRAN JE ZA PODPREDSEDNIKA AVNOJ-a

 

 

b) Odluka kojom, se zabranjuje povratak kralju Petru u Jugoslaviju;

v) Odluka kojom se ne priznaju rad i zaduženja izbegličke jugoslovenske vlade u Londonu;

g) Odluka kojom se izražava zahvalnost NOV i POJ i Vrhovnom štabu, posebno vrhovnom komandantu Josipu Brozu Titu i

d) Odluka kojom se drugu Josipu Brozu Titu dodeljuje titula „Maršal Jugoslavije“.

 

* * *

 

Na II zasedanju AVNOJ-a bio je izabran i prezidium AVNOJ-a, sastavljen od predsednika, četiri podpredsednika, dva sekretara i pedesetšest članova. Među njima izabrano je i četiri delegata iz Makedonije,a Dimitar Vlahov bio je izabran za podpredsednika prezidijuma AVNOJ-a.

 

* * *

 

U vremenu kada su vršene neposredne pripreme za II zasedanjeAVNOJ-a, u Jugoslaviji su postojale velike slobodne i poluslobodne teritorije, kako je to izneto na karti. One su obuhvatale više od dve trećine celokupne teritorije Jugoslavije. To je bio rezultat snažnih borbi i neprestanog jačanja oružanih snaga NOV i POJ. U o ^om periodu u Jugoslaviji su od jedinica NOV i POJ dejstvovali: 8 korpusa sa 26 divizija, zatim 10 samostalnih brigada i 108 partizanskih odreda.

 

113

 

 

 

    9b. Slobodne i poluslobodne teritorije u periodu održavanja AVNOJ-a

 

 

 

 

Okupator je zbog kapitulacije fašističke Italije i aktivnosti NOV i POJ, u septembru i oktobru 1943. godine, pojačao svoje jedinice u Jugoslaviji. Nemci su doveli još sedam novih divizija, tako da su u jesen 1943. godine u Jugoslaviji dejstvovale sledeće okupatorske snage: 20 nemačkih divizija, pet nemačkih policijskih pukova i više žandarmerijskih bataljona i drugih jedinica. Pored ovih, u Jugoslaviji se aktivno borilo osam bugarskih fašističkih divizija, jedna konjička brigada i niz drugih fašističkih jedinica, (granične, etapne (za osiguranje komunikacija) i si.) Zatim, dejstvovale su i tri madžarske divizije. Ovim oružanim okupatorskim snagama treba dodati i kvislinške jedinice Pavelića (domobranske, ustaške i dr.), četnike i jedinice drugih okupatorskih slugu.

 

114

 

 

 

MARŠ PRVE MAKEDONSKO-KOSOVSKE UDARNE BRIGADE

 

Ne odred a vojska na Tito sme nie,

Buntovniot vardar e v našata krv,

Na ilinden duhot vo srca ni bie,

Narodnata borba e našiot vrv.

 

Karaorman suma e našiot vrsnik,

Pri Klenoec slaven se krstivme v boj,

So destina puški, so nozoj na krstoj,

Ižrasnavme v bojot vo brigaden stroj.

 

Od nejaki deca, do koravi maži

Ko orli sme sega i tvrdi ko čuk.

Izbivame vragoj, i tuđi i svoi

Na čelo ni stoi slavjanskiot brat,

 

Životite svoi ne žalime v bojot,

I širok ko volga e našiot pat,

Ne zb'orime za nas, drug utre še kaže,

Za našite dela i našiot duh.

 

Ne odred a vojska na tito sme nie

Buntovniot Vardar e v nasata krv,

Na Ilinden duhot vo srca ni bie

Narodnata borba e našiot vrv.

 

Tekst: Venko Markovski

Kompozicija: Petre Bogdanov-Kočko

 


 

    10. Stvaranje brigada

 

 

ŠTAB 1. MAKEDONSKO-KOSOVSKE UDARNE BRIGADE, S LEVA NA DESNO:

CEDE FILIPOSKI — DAME, PETAR BRAJOVIC — ĐURO (SEDE), VERA ACEVA I MITA MILJKOVIČ (STOJE)

 

SA FORMIRANJA 1. MAKEDONSKO-KOSOVSKE UDARNE BRIGADE — GOVORI TEMPO

 

 

Veliki priliv novih boraca i prekaljenost bataljona i odreda u mnogobrojnim borbama protiv Nemaca, balista, bugarskih fašista i drugih okupatorskih snaga, omogućili su dalje organizaciono jačanje vojnih jedinica.

 

U selu Slivovu, 11. novembra 1943. godine, od četiri bataljona sa dobrim vojničkim iskustvom, dva makedonska i dva kosovska i jedne čete pratećih oruđa formirana je 1. makedonsko-kosovska udarna brigada. Ovu brigadu je u ime Vrhovnog štaba NOV i POJ formirao delegat CK KPJ i Vrhovnog štaba drug Svetozar Vukmanović Tempo.

 

Za svoje mnogobrojne slavne borbe, za širenje i jačanje bratstva i jedinstva naroda Jugoslavije, ova brigada je proglašena za proletersku i odlikovana Ordenom bratstva i jedinstva I reda i Ordenom zasluge za narod I reda.

 

Po formiranju 1. makedonsko-kosovske brigade priliv novih boraca svakodnevno je rastao, a posle svake veće operacije formiraju se nove vojne ili partizanske jedinice.

 

Prva makedonsko-kosovska udarna brigada posebno se proslavila u februarskom pohodu i prolećnoj ofanzivi, kao i u borbi, koje je ona vodila sve do konačnog oslobođenja Jugoslavije.

 

115

 

 

 

    11. Prva Makedonsko-kosovska udarna brigada 

 

 

Prva Makedonsko-kosovska udarna brigada od Debarca do Karadžove — decembra 1943

 

 

Nemačke jedinice 1. alpijske i 297. grenadirske divizije i balističke oružane formacije, posle borbi kod Kičeva i u rejonu Klenovca, produžile su ka Debru. U rejonu Debra, 15. i 16. novembra, vode se žestoke borbe i Nemci uspevaju da 16. novembra 1943. godine ponovo okupiraju Debar. Istovremeno sa ovim borbama, 1. makedono-kosovska brigada 16. novembra vodi žestoke borbe na putu Kičevo — Klenoec.

 

Pošto su konačno ovladale Kičevom i Debrom, nemačke jedinice su, pri kraju novembra 1943. godine, preduzele ofanzivna dejstva iz pravca Kičeva, Debra i Struge koncentrično ka Debarcima.

 

Jedinice NOV i POJ u zapadnoj Makedoniji vodile su teške i uporne borbe u Debarcima od kojih posebno treba istaći borbe 2, 3. i 4. decembra 1943. godine u rejonu Debarca i Kopačke. Višestruko nadmoćne snage neprijatelja potisle su jedinice NOV i POJ u Debarcima. Posle dugih borbi, 5. decembra 1943. godine, prema odluci

Glavnog štaba Makedonije i CK KPM 1. makedonsko-kosovska udarna brigada sa Glavnim štabom Makedonije i CK KPM napušta zapadnu Makedoniju i probija se na teritoriju Egejske Makedonije. U Debarcima i na slobodnoj teritoriji u zapadnoj Makedoniji ostale su teritorijalne jedinice — odredi i bataljoni za odbranu stanovništva od nasilja Nemaca i balista. Svi ovi odredi i bataljoni bili su stavljeni pod posebnu komandu.

 

Prva makedonsko-kosovska udarna brigada, kao što se to vidi na karti, posle 13 dana marša stigla je u selo Fuštane — Egejska Makedonija. Ovde su koncentrisane i jedinice iz sastava III operativne zone. Sa 1. makedonsko-kosovskom udarnom brigadom bil su CK KPM, Glavni štab Makedonije i delegati Vrhovnog štaba.

 

116

 

 

 

    12. Druga makedonska udarna brigada

 

 

 


SA FORMIRANJA 2. MAKEDONSKE UDARNE BRIGADE: PREDAJA BRIGADNE ZASTAVE (GORE) I KOMANDANT GL. ŠTABA MAKEDONIJE, MIHAILO APOSTOLSKI, PRIMA RAPORT

 

 

Pojačane borbe na teritoriji III operativne zone — Tikveša i đevđelijskog kraja, sa glavnim bazama na planini Kožuv, doveli su do jačeg priliva novih boraca. Takav priliv omogućio je da se od partizanskih odreda „Dobri Daskalov“ i „Savo Mihajlov“ formira bataljon „Strašo Pindžur“. Posle napada na rudnik Dudica, 2. oktobra 1943. godine, od radnika iz rudnika, koji su pristupili partizanskim jedinicama, formiran je još jedan bataljon. Nešto kasnije, od zarobljenih bugarskih vojnika u prethodnim borbama, kao i od onih koji su dobrovoljno prešli sa granične posade u selu Konjsku (Đevđelijski kraj) formiran je bataljon „Hristo Botev“. Sve ovo omogućilo je da se 20. decembra 1943. godine u selu Fuštani — Egejska Makedonija od strane Glavnog štaba Makedonije formira 2. makedonska udarna brigada. I ova se brigada, kao i druge, proslavila svojim junačkim borbenim putem. Ona je postala sinonim borbi u Tikvešu i đevđelijskom kraju.

 

117

 

 

 

    13. Treća grupa bataljona

 

 

 

ŠTAB 3. GRUPE BATALJONA SA KOMANDANTOM GL. ŠTABA, S LEVA NA DESNO: MITO MICAJKOV, MIHAILO APOSTOLSKI, TIHOMIR MILOŠEVSKI I TRIFUN BALKANSKI

 

 

Da bi se borbe razvile na širokom frontu i akcijama obuhvatio što veći broj objekata interesantnih i značajnih za okupatora, izvršena je, 22. decembra 1943. godine, reorganizacija jedinica koje su dejstvovale pod neposrednom komandom Glavnog štaba Makedonije. Prva i 2. udarna brigada zadržale su u svom sastavu po tri bataljona. Dva bataljona (bitolsko-prespanski bataljon „Stiv Naumov“ i bataljon „Hristo Botev“) sačinjavali su takozvanu treću grupu bataljona sa posebnim štabom. Ova grupa bataljona dobivala je i izvršavala borbene zadatke kao brigada. U ovom sastavu grupa je dejstvovala sve do 26. februara 1944. godine, kada je bataljon „Stiv Naumov“ ušao u sastav 3. makedonske udarne brigade, dok je bataljon „Hristo Botev“ sa trnskim partizanskim odredom, poslužio kao jezgro za formiranje 1. bugarske sofijske brigade.

 

Ova grupa bataljona naročito se istakla u poznatom i slavnom februarskom proboju kroz istočnu Makedoniju.

 

118

 

 

 

    14. Fuštansko partijsko savetovanje

 

 

REFERAT KOMANDANTA GL. ŠTABA MAKEDONIJE PODNESEN NA FUŠTANSKOM SAVETOVANJU (FAKSIMIL)

REFERAT STRAHILA GIGOVA, PODNESEN NA FUŠTANSKOM SAVETOVANJU (FAKSIMIL)

 

 

Fuštansko partijsko savetovanje održano je 21. decembra 1943. godine u selu Fuštane — Egejska Makedonija (Grčka). Na savetovanju su referate podneli članovi CK KPM Strahil Gigov i Cvetko Uzunovski, kao i komandant Glavnog štaba Makedonije Mihailo Apostolski.

 

Ovom savetovanju prisustvovali su svi članovi KPJ iz sastava jedinica i sa terena, koji su se u tom periodu nalazili u rejonu planine Kožuv.

 

Na savetovanju su razmatrana dotadašnja borbena iskustva i mogućnosti da se počne sa akcijama većih razmera. Zatim, analizirane su i mogućnosti za proširenje ustanka širom cele Makedonije. Posebna pažnja je bila posvećena problemu uzdizanja mladih kadrova da bi se organizovani je prihvatiti novi borci koji su svakog dana pristizali u jedinice.

 

Na savetovanju su, pored velikog broja diskutanata, govorili i Svetozar Vukmanović Tempo i Dobrivoje Radosavljević. Oni su izneli stečena iskustva i ukazali na konkretne zadatke u budućem radu.

 

Fuštansko savetovanje imalo je veliki značaj. Ovo se moglo videti i iz aktivnosti koje su preduzele i razvile sve jedinice širom Makedonije, a posebno u Povardarjui kumanovskom kraju, zatim u februarskom pohodu, kao i u nizu političkih akcija i manifestacija celog makedonskog naroda.

 

Zbog nedostatka dokumenata sa ovog savetovanja ovde se iznose samo dva faksimila za teze referata komandanata Glavnog štaba Makedonije, kao i deo iz referata Strahila Gigova, člana CK KPM.

 

119

 

 

    15. Prvi kongres NOMSM

 

 

REZOLUCIJA I KONGRESA NOMSM-a (FAKSIMIL)

 


UČESNICI I KONGRESA NOMSM-a SNIMLJENI KAO DELEGATI NA II KONGRESU NOMSM-a

 

 

U staroj Jugoslaviji omladina je aktivno učestvovala u borbama protiv nenarodnih režima. Ona je bila u prvim redovima u martovskim demonstracijama 1941. godine. Ujedno, ona se borila da bude ujedinjena — radnička, seljačka i intelektualna omladina u antifašističkoj oslobodilačkoj borbi.

 

Omladinci i omladinke svih naroda Jugoslavije bili su u prvim redovima partizanskih odreda i diverzantskih grupa. Oni su izvršavali najteže borbene zadatke. Jedinice NOV i POJ odisale su mladošću, jer je dugo vremena najveći broj boraca bio iz, redova omladine.

 

Ujedinjena i jedinstvena, pod rukovodstvom KPJ, omladina je u narodnooslobodilačkoj borbi dala veliki doprinos za ostvarenje bolje budućnosti, kako svoje tako i novih generacija. Ona se borila za stvaranje novih društvenih odnosa u kojima neće biti eksploatacije radnog čoveka. U dugotrajnoj borbi, njen ideal je bio stvaranje tesne saradnje između omladine celog sveta.

 

Aktivno učestvujući u narodnooslobodilačkoj borbi, nadahnuta ovakvim idealima, omladina Makedonije je, pod rukovodstvom KPJ, 22. decembra 1943. godine, u selo Fuštani — Egejska Makedonija, održala svoj I kongres, na kome je formiran Narodnooslobodilački omladinski savez Makedonije (Narodnoosloboditelen mladinski soj uz na Makedonija —NOMSM).

 

Prvom kongresu NOMSM-a prisustvovalo je 288 delegata iz cele Makedonije.

 

Odluke donete na ovom kongresu — pojačati borbu omladine protiv fašističkih okupatora, angažovati se u izgradnji nove narodne vlasti, proširiti rad na kulturno-prosvetnom uzdizanju omladine — masovno i sa velikim oduševljenjem bile su prihvaćene širom Makedonije a našle su svog odraza u narednim borbama i drugim akcijama na frontu i u pozadini.

 

Na svom I kongresu omladina Makedonije je sa velikim zadovoljstvom i oduševljenjem prihvatila i pozdravila odluke i rešenja II zasedanja AVNOJ-a i odlučila da se uporno bori za njihovo ostvarenje.

 

120

 

 

 

    16. Dejstva u rejonu Kožuva

 

 

Borbe u rejonu Kožuva

 

 

Posle izvršene reorganizacije jedinica, 22. decembra 1943. godine, preduzete su mnogobrojne borbene akcije u Povardarju, među koje treba istaći jednovremene napade na nekoliko objekata od Vardara do Vitalista u Moriovu na dan 26. decembra 1943. godine, i zatim napali na Prždevo, Klisuru, Konjsko, Mrežičko i dr. Ove, kao i druge akcije, izvršene do 3. januara 1944. godine, ugrozile su saobraćaj na komunikacijama u dolini Vardara.

 

Akcije u Po vardar ju primorale su nemačke i bugarske fašističke okupatore da preduzmu zajednička ofanzivna dejstva protiv jedinica NOV i POJ u Makedoniji u rejonu Kožuv i Paek planine. U ovim zajedničkim ofanzivnim akcijama, od 5 . do 18. januara 1944. godine, vođene su veoma teške borbe, od kojih svakako kao najznačajnije treba istaći borbe kod sela Noti, zasedu III grupe bataljona kod sela Ošin, napad 1. makedonsko-kosovske

 

121

 

 

PARTIZANI NA KOŽUV PLANINI, DECEMBAR 1943.

 

2. MAKEDONSKA UDARNA BRIGADA, KOŽUV PLANINA, JANUAR 1944.

 

 

udarne brigade na Nemce u selu Fuštane i koncentričan napad nemačkih i bugarskih jedinica, 18. januara 1944. godine, na položaje jedinica NOV i POJ u rejonu sela Tušin, Noti i Lankadija, iz koga su ipak kao pobednici izašle jedinice NOV i POJ.

 

* * *

 

Godina 1943 završava se velikim bilansom političkih i vojnih uspeha narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije. Pored oslobođenja niza gradova, razoružanja velikog broja italijanskih divizija, treba posebno istaći krupne vojne uspehe u bici na Neretvi i Sutjesci, a od političkih održanje II zasedanja AVNOJ-a.

 

U Makedoniji su, pored mnogobrojnih partizanskih odreda, stvorene i prve vojne jedinice, brigade i bataljoni. Oslobođena je prilično velika teritorija. Iz velikog broja oružanih sukoba jedinica NOV i POJ izašle su kao pobednici.

 

Politički uspesi su isto tako veliki. Objavljen je Manifest Glavnog štaba, održana su dva značajna partijska savetovanja (prespansko i fuštansko), održan kongres NOMSM i dr. Ustanak je plamteo u velikom delu Makedonije. Ostalo je bilo da se oružane borbe obnove u centralnoj Makedoniji i da otpočnu u istočnoj Makedoniji. Uspostavljeni su tesni kontakti sa pokretom otpora grčkog i albanskog naroda. Jača veza i sa pokretom otpora bugarskog naroda.

 

[Previous] [Next]

[Back to Index]